Savršenstvo fuge

9. koncert ciklusa Integralne izvedbe orguljskog opusa Johanna Sebastiana Bacha, Ante Knešaurek i Pavao Mašić, orgulje, Bazilika Srca Isusova, Zagreb, 20. ožujka 2011.

  • Ante Knešaurek i Pavao MašićUgledni hrvatski orguljaši mlađe generacije, Ante Knešaurek (Zagreb, 1978) i Pavao Mašić (Šibenik, 1980) ovu su sezonu posvetili impozantnom projektu integralne izvedbe sabranih djela za orgulje Johanna Sebastiana Bacha na orguljama Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Taj grandiozni ciklus od sedamnaest koncerata nastavljen je u nedjelju 20. ožujka devetim koncertom tematski prilagođenom vremenu Korizme. Mnoga djela slavnog lajpciškog kantora Johanna Sebastiana Bacha nastajala su upravo iz praktičnih pobuda glazbenog praćenja značajnih datuma kroz crkvenu godinu. Tako su u program ovoga koncerta uvrštena dva opsežna diptiha pasionske tematike: Fantazija i fuga u c-molu, BWV 537 u izvedbi Pavla Mašića na početku večeri i Preludij i fuga u f-molu, BWV 534 kojom je Ante Knešaurek moćno zaokružio koncert.

    Između tih impresivnih stupova Bachove glazbe izvedeno je i nekoliko prelijepih korala: od dojmljivih šest minijaturnih korala (Jesus, meine Zuversicht, Aus der Tiefe ruhe ich, Herzlich tut mich verlangen, Ach Gott und Herr, Auf meinen lieben Gott, Wo soll ich fliehen hin) i Partite na koral Ach, was soll ich Sünder machen u Mašićevoj izvedbi do Dva korala iz zbirke Lajpciških korala (An Wasserflüssen Babylon i O Lamm Gottes, unschuldig) u izvedbi Knešaureka. Te potonje korale povezuju dvije teme – plač Židova u babilonskom sužanjstvu i Jaganjac kao simbol Kristove muke i otkupiteljske žrtve. Majstorske i maštovite Bachove obrade jednostavnih i čistih protestantskih koralnih napjeva pružaju orguljašima obilje inspirativnog materijala za oblikovanje vlastitih interpretativnih kreacija. Obojica naših umjetnika stavila su svoje veliko umijeće orguljanja u službu ljepote izvornika, funkcionalnim i raznovrsnim odabirom registara, muzikalnim fraziranjem i logičnim protokom glazbe te efektnom dinamikom od prozračnih i nježnih tonova do punine forte zvuka.

    Johann Sebastian Bach, taj nenadmašni majstor kontrapunkta njegov je najrazvijeniji oblik – fugu, upravo doveo do savršenstva. Za ovu je prigodu Pavao Mašić na početku večeri predstavio Fantaziju i fugu u c-molu iz Bachova lajpciškog razdoblja, poznatu po anegdoti koja spominje slučajnost kojom je skladatelj Felix Mendelssohn Bartholdy spasio taj dragocjeni rukopis pronašavši ga u jednoj mesnici u kojoj je zamalo nestao kao omot za prodanu robu. Srećom, djelo je na taj način sačuvano i steklo je veliku popularnost u Engleskoj zahvaljujući i uspjeloj obradi Edwarda Elgara za veliki orkestar, ali i ova izvorna Mašićeva izvedba bila je u svakom slučaju reprezentativna.

    Još je intenzivniji i zvukovno raskošniji bio Preludij i fuga u f-molu iz Bachovog prethodnog vajmarskog razdoblja koji podsjeća na uvodne stavke bachovih lajpciških pasija. Dakle, obje su skladbe vezane uz pasionsku tematiku, ne samo po izboru molskih tonaliteta, nego prije svega po motivskoj srodnosti sa sličnim stavcima oratorijske provenijencije. Ova su djela, kao uostalom i program u cjelini, ostavila snažan dojam zahvaljujući ne samo Bachovoj genijalnosti, nego i izvrsnim izvedbama, koje je s velikom pažnjom pratila brojna publika u dupkom ispunjenoj Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Sljedeći koncert u tom vrijednom ciklusu održat će se 1. svibnja u 20 sati, a nosi naslov Kroz crkvenu godinu: Uskrs.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27. ožujka 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike