Treći uspjeh u nizu

Bijela oktava Zagrebačke filharmonije, dir. Kazushi Ôno, KD Vatroslav Lisinski, 4. ožujka 2011.

  • Zagrbačka filharmonija i dirigent Kazushi Ôno, foto: metro-portal.hr

    Nakon odličnih kritika koncerta In memoriam Lovro pl. Matačić (25. veljače), a nakon dva dana i na nedjeljnoj rasprodanoj matineji u Brucknerhausu u Linzu (oba koncerta pripremio je maestro Martin Sieghart), Zagrebačka filharmonija ostvarila je 4. ožujka još jedan vrhunski koncert, ovaj put pod ravnanjem svojeg nekadašnjeg omiljenog šefa-dirigenta Kazushija Ônoa. Japanski maestro Ôno ostao je u najljepšem sjećanju našim glazbenicima i publici kada je za vrijeme šest najtežih ratnih godina provedenih u Zagrebu od 1990. do 1996. Zagrebačku filharmoniju uzdigao na zavidnu razinu. Bio je to katapult koji ga je vinuo putem zavidne svjetske karijere.

    Danas je Kazushi Ôno prvi dirigent Opere u Lionu i počasni dirigent Tokijske filharmonije. Gostovao je uz vodeće svjetske orkestre (Bostonski simfonijski orkestar, Izraelska filharmonija, leipziški Gewandhaus-orkestar, Orkestar Grada Birminghama, Londonska filharmonija, Filharmonija Osla, rimski Orkestar Santa Cecilia i niz radijskih orkestara Francuske, Austrije, Njemačke i Velike Britanije). Repertoar mu je vrlo opsežan i raznolik, pa tako uz simfonijske koncerte ostvaruje i mnogo opernih produkcija u suradnji s vodećim svjetskim opernim i filmskim redateljima (Luc Bondy, Peter Stein, Laurent Pelly, David McVicar, François Girard) kao i multimedijalnim umjetnikom Janom Fabreom i koreografkinjom Annom Teresom de Keersmaeker.

    Sedam je godina prošlo od posljednjeg nastupa maestra Ônoa uz Zagrebačku filharmoniju. Ponovni susret s tim odličnim dirigentom ostvaren je u ciklusu Bijele oktave s djelima Hectora Berlioza (uvertira, Rimski karneval i tri scene iz dramatske simfonije Romeo i Julija) i Sergeja Prokofjeva (5. Simfonija u B-duru, op.100). Tim netipičnim, ali profinjenim i zahtjevnim programom, bez solističke točke, ali uz velik udio brojnih vrsnih solista iz samoga orkestra ansambl je dokazao da u suradnji s odličnim dirigentima može i odlično svirati. Nisu samo blistali solisti poput engleskog roga, oboe, flaute, klarineta, trublje, klavira, nego i pojedine skupine poput viola, violončela, rogova, a posebno je bio osjetan pozitivan pomak u pogledu kvalitete tona i kompaktnosti u dionici violina.

    Maestro Ôno je vrlo znalački, profinjenom i učinkovitom gestom vodio filharmoničare insistirajući na čistoći sloga, egzaktnosti i kultiviranom tonu. Nizom kristalno jasnih detalja, te profiliranom dinamikom i agogikom izgradio je moćne i sugestivne interpretacije u kontekstu promišljenih, dobro vođenih i impresivnih cjelina. Orkestar je odlično surađivao, očito motiviran i dobro raspoložen, a maestro je svima, od solista do pojedinih skupina i dionica odao priznanje i zahvalnost. Orkestar se pak njemu zahvalio jednim nesvakidašnjim iznenađenjem na kraju koncerta. Naime, kako se taj nastup dogodio točno na njegov 51. rođendan, na poklon je dobio veliko licitarsko srce i orkestralnu inačicu prigodne rođendanske melodije Happy birthday to you uz skandiranje razdragane publike na nogama.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 6. ožujka 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...