Okrunjena Misa

Ciklus BIjela oktava Zagrebačka filharmonija: Veliki Božićni koncert, dir. Ivan Repušić, KD Vatroslav Lisinski, 17. prosinca 2010.

  • Zagrebačka filharmonija, arhivska fotografija
    Vrijeme je blagdanskih koncerta prigodna programa, pa tako tradicionalno i onoga Zagrebačke filharmonije u Lisinskom. Filharmonija je svoj Božićni koncert posvetila 20. obljetnici obnavljanja Hrvatskog kulturnog društva Napredak koje stipendira hrvatske studente iz Bosne i Hercegovine i koji među svoje stipendiste ubraja nobelovce Ivu Andrića i Vladimira Preloga, ali i slavne pjevačice Milku Trninu i Ljiljanu Molnar Talajić. Filharmonijin Božićni koncert uvršten i u ciklusu Bijela oktava, a kako bi se koncertnoj večeri pridalo još više značaja dobio je i pridjev veliki. A kakav bi bio mali ne zna se, a i nema ga.

    Dakako blagdanski koncert ne može proći bez hrvatskih božićnih pjesama u nakon Puccinijeva djela, službeni program sav u jednom komadu donio je i Svim na zemlji za koju je orkestralni aranžman napravio Nikša Njirić. Slijedila je O Betleme u obradi Anđelka Klobučara, te U se vrime godišća i Radujte se narodi u bujnoj obradi Borisa Papandopula. Raspoloženim i raspjevanim goranovcima punoga tona, publika se tu i tamo pridružila tek stidljivo mumljajući ili pjevušeći. Oduševljenju slušatelja se odužilo s dva dodatka od kojih je jedna bila nezaobilazna Gruberova Tiha noć.
    Ivan Rešušić, arhivska fotografija
    Ipak je glavni dio Božićnog koncerta pod sigurnim vodstvom Ivana Repušića obilježila izvedba mladalačkog i dugo zaboravljenog djela Giacoma Puccinija – Messa di gloria. Praizvedba je, kada je Pucciniju bilo samo 22. godine, oduševila i publiku i kritiku. Ali kako se Puccini, odlučivši ne nastaviti obiteljsku tradiciju lokalnog orguljaša i zborovođe, poslije okrenuo opernom stvaralaštvu koja je osvojila svijet, njegova Messa di gloria trudom prijatelja izvučena iz njegova starog arhiva, ponovo postaje dijelom repertoara tek u drugoj polovici 20. stoljeća.

    Messa di gloria skladana je za zbor, orkestar i tri muška solista. Najavljenog, oboljelog Tomislava Mužeka je zamijenio čileanski tenor Felipe Rojas Velozo nastupivši uz baritona Ljubomira Puškarića i basa Ivicu Šarića. Šuljajući, gotovo nahajni početak, osobito u orkestru, poslije je nadomjestila relativna sigurnost izvedbe misnih stavaka iako se orkestar svjesno držao po strani. Ponovo se pokazalo djelo koje otkriva ambiciozni i nadareni rukopis mladog skladatelja, njegov smisao za vokalnost, sklonost velikom zamahu i kontrastima. Unatoč znatno većem broju članica, zborovođa Luka Vukšić je uspio zvučno uravnotežiti zbor kao i, primjerice, osigurati tečan protok fugata na Cum sanctis. No Agnus Dei na kraju kao da je prerano ugasio djelo.
    Ivica ŠarićFelipe Rojas VelozoLjubomir Puškarić
    Rojas Velozo, tenor zamjetne karijere u Americi i Europi u svom je najvećem solističkom udjelu pokazao dobru volju, čvrstinu i bistrinu glasa i premda je uskočio, sigurnu izvedbu. Baršunasti glas, ali i dramatičan zapjev ponovo je povrdio Crucifixus iskusnoga Ivice Šarića. Ljepota i gipkost relativno malog udjela mladog baritona Ljubomira Puškarića sigurno je obećavajuća, a završni Agnus Dei dojmio se skladom dueta Rojasa Veloza i Puškarića okrunivši izvedbu Puccinijeva Mise.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 19. prosinca 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...