Rizik koji se isplatio

Hrvatski barokni ansambl: Why Play Bach?, solistica: Catherine Mackintosh, violina, Hrvatski glazbeni zavod, 5. prosinca 2010.

  • Hrvatski barokni ansambl, foto: arhivska fotografija, www.vbv.hr
    Svoj je posljednji ovogodišnji koncert Hrvatski barokni ansambl posvetio isključivo djelima Johanna Sebastiana Bacha. Gošća Ansambla na njihovu nedjeljnom nastupu u Hrvatskom glazbenom zavodu je bila neumorna violinistica Catherine Mackintosh, neprijeporni stručnjak za povijesno utemeljenu interpretaciju barokne glazbe, posla koji ju je vodio po cijelom svijetu.

    Catherine Mackintosh već dugi niz godina redovito surađuje s Hrvatskim baroknim ansamblom. S njim je relativno učestalo, takoreći od samih početaka. Može se slobodno ustvrditi da je tako znatno utjecala na profiliranje Ansambla i svojim mu znanjem i radošću baroknog muziciranja dala poticaj za sve bolje rezultate. Barokni ansambl se u sezoni kada slavi desetu obljetnicu postojanja, može pohvaliti da se etablirao i izvan granica, u europskim okvirima, pa i na južnoameričkoj sceni. S godinama i pod utjecajem svjetskih trendova i s činjenicom da postoji domaći barokni ansambl, ljubitelja je sve više pa dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda vrvi posjetiteljima. Tako je bilo i ovaj put pa su se otvarala i vrata koja vežu veliku i malu dvoranu kako bi svi imali mjesto.

    Catherine MackintoshKoncerti Baroknog ansambla imaju zajednički nadnaslov – Izvorni užitak. K tome i svaki pojedini u ciklusu ima i svoj poseban naziv. Dakako, na engleskom da cijeli svijet razumije i kako je to danas u modi koja preplavljuje sve – od umjetnosti do kozmetičkih proizvoda ili bilo čega drugoga. Otmjenije valjda zvuči Why Play Bach? nego priprosto hrvatski Zašto svirati Bacha? Ta tko bi to uopće razumio.

    No učinak gostovanja Catherine Mackintosh, koju ansambl odmila naziva svojom baroknom mamom, uvijek je dobrodošao kao i gostovanja drugih glazbenika i dirigenata, mahom uglednih poznavatelja barokne interpretacije. Kao da popularnom domaćem ansamblu svaki put daju energetski napitak.

    Raspored koncertne večeri je uokvirila izvedba dviju Bachovih Orkestralnih suita – Prve u C-duru i živahne Treće u D-duru. Francuska uvertira Prve suite otvorila je koncert sabranom i usklađenom izvedbom u kojoj se u jednom stavku istakla trojka solista – dvojice oboista i fagotista. No mora se reći da je ona zazvučala dobro, ali i oprezno u odnosu na živahnu srčanosti svečarskoga kraja koncerta s izvedbom Treće suite. Gošća Catherine Mackintosh briljirala je u svojoj solističkoj ulozi u Koncertu za violinu, gudače i continuo u a-molu u kojemu ju je Ansambl pažljivo i vrlo intenzivno slijedio.

    Prava zanimljivost rasporeda bila je izvedba Koncerta za tri violine, gudače i continuo u C-duru. Naime, izvorno je riječ o Koncertu za tri čembala, a preradu za ovakav sastav potpisuje Christopher Hoowood, još jedan znalac baroka. Poticaj je svakako bio i podatak da postoji zagubljena, izvorno Bachova prerada za tri solističke violine što ne bi bilo nikakvo čudo u vrijeme kada su se izvedbe uvelike prilagođavale raspoloživom sastavu. Tu se iskazao hrabar i rizičan potez Mackintosh. Zasvirala je svoju solističku dionicu sa Tanjom Tortić i Ivanom Žvan, relativno svježim i vrlo mladim članicama Ansambla. Rizik – profit. One su bez straha, suvereno preuzele svoje uloge kao da su iza njih godine iskustva. S brušenjem i doradama namijenjena uloga svakako im je bila novi poticaj da ustraju.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 12. prosinca 2009.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike