Zrelost mladog umjetnika

Ciklus Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici: Bruno Vlahek, klavir, Hrvatski glazeni zavod, 25. studenoga 2010.

  • Bruno Vlahek, solist na koncertu Orquestra Simfònica del Vallès, dir. Jaime Martin, 31. siječnja 2010., Lleida, Španjolska, foto: © Antoni Bofill, www.brunovlahek.com
    Mladi pijanist i skladatelj Bruno Vlahek održao je reprezentativni pijanistički recital u ciklusu Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Lijep i zahtjevan program iz opusa Haydna, Ravela, Chopina i Brahmsa, uz još dva dodatka Paderewskog i samoga Vlaheka pružio je ugodne trenutke susreta s darovitim umjetnikom koji je vrlo rano, kao devetnaestogodišnjak diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Krpana. Poslijediplomske studije je završio na Konzervatoriju u Lausanni u razredu Jeana-Françoisa Antoniolija, te na visokoj školi za glazbu u Kölnu, gdje su mu profesori bili Vassily Lobanov (klavir) te Tilmann Claus i Johannes Frizsch (kompozicija i improvizacija). Od jeseni ove godine usavršava se i u razredu Dmitrija Bashkirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu.

    Pod mentorstvom vrsnih pedagoga Vlahek je razvio talent i ostvario niz uspješnih koncerata diljem Europe. Osvajao je vrijedne nagrade na međunarodnim natjecanjima, kao što je pobjeda na EPTA-inom natjecanju Svetislav Stančić u Zagrebu 2007. Spomenimo i posljednji uspjeh – apsolutnu pobjedu na natjecanju Alexsander Scriabin održanom ovoga proljeća u Parizu. Uspješno se bavi i skladanjem orkestralne, komorne, solističke i vokalne glazbe raznih žanrova. Sve to uvjetovalo je vrtoglavi uspon zavidne karijere 24-godišnjeg umjetnika, koju je vrijedno pratiti. Stoga je neshvatljiv premali broj znatiželjnika, koji su te večeri uistinu mogli uživati i opustiti se uz njegove izvrsne interpretacije.

    Bruno Vlahek na zatvaranju 61. Dubrovačkih ljetnih igara, 21. kolovoza 2010., foto: www.dubrovnik-festival.hrNa početku je to bila Sonata u C-duru, Hob. XVI:50 Josepha Haydna, koja je prštala energijom i radošću, s upečatljivim fraziranjem, akcentima, dinamikom i izvedbenom lakoćom, primjerenom čistoći klasičnog stila. Kontrast je uslijedio u impresionističkoj Barci na oceanu iz ciklusa Zrcala Mauricea Ravela. Virtuozna arpeggia, lelujave melodije zanjihanih pokreta i specifične boje dočarali su ugođaj iz naslova u nadasve suptilnoj i sugestivnoj izvedbi. U godini Frédérica Chopina izbor za ovu prigodu bila je Poloneza-fantazija u As-duru, op. 61. Karakteristična pjevnost i ritam poloneze uz pažljiv odnos prema svakom tonu, isticanje melodijskih linija i razgovijetnost rečenica uz agogičko pulsiranje dali su toj lijepoj romantičnoj glazbi odgovarajuće stilske karakteristike.

    Program je kulminirao izvedbom Treće sonate u f-molu op. 5 još jednog velikog romantičara Johannesa Brahmsa. Pet stavaka kontrastnog ugođaja tog vrlo zahtjevnog djela mladi je umjetnik predstavio osmišljenom i zaokruženom koncepcijom, iako će neke najteže dijelove trebati još više izbrusiti i olakšati. Zadovoljna publika je izmamila i dva oprečna dodatka: nježni Nocturno Jana Ignaza Paderewskog i efektnu Jazz toccatu samog pijanista. Taj program Brune Vlaheka je u cjelini izvrsno odjeknuo. Pokazao je njegove vrhunske tehničke i interpretativne kvalitete, kao i skladateljski dar te visok stupanj zrelosti koja će zacijelo mladom umjetniku biti vodilja na daljnjem putu usavršavanja.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 27. studenoga 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike