Posveta glazbeniku zvukova

Međunarodni znanstveni skup Pierre Schaeffer: mediArt, Rijeka; 5. – 7. listopada 2010.U spomen Pierreu Scheafferu, Zagreb, 8. – 10. listopada 2010.

  • Pierre SchaefferU povodu stote godišnjice rođenja Pierra Schaeffera, istaknutog francuskog skladatelja 20. stoljeća (1910-1995) u Rijeci je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti od 5. do 7. listopada održan Međunarodni znanstveni skup, a u Zagrebu su nakon toga od 8. do 10. listopada u Muzeju suvremene umjetnosti održana tri koncerta s programom povijesnih djela Schaeffera i njegovih suradnika, sljedbenika i nasljednika, koji su kreativno produbili njegova istraživanja. Ta su djela bila popraćena s tri projekcije izbora iz filmova kojima je revolucionirana tadašnja filmska i medijska scena Francuske i to umjetnička i dokumentaristička, što je tada uzbudilo Francusku i Europu.

    Čime je to Pierre Schaeffer zadužio prije svega Francusku, a onda i svjetsku glazbenu scenu? Francuska je njegovoj obljetnici posvetila mnogo pažnje. Ondje je to dio nacionalnih proslava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture koje bira posebna komisija, a spominju se i nacionalne proslave drugih zemalja, među njima i Hrvatska. Tako je i zagrebački Muzej suvremene umjetnosti posvetio pažnju djelu tog istraživača i stvaraoca koji svojim teorijskim postavkama stoji u korijenu revolucionarne promjene u glazbi i umjetnosti druge polovice 20. stoljeća i posebno njenog multimedijalnog puta koji je posljedica razvoja tehnologije i novih sredstava komunikacije.

    Pierre Schaeffer revolucionirao je suvremeno shvaćanje glazbe otkrivanjem konkretne glazbe. Godine 1942. osnovao je prvu istraživačku strukturu radija, a 1951. osnovao Grupu za istraživanje glazbe (Le Groupe de Recherches Musicales) koja djeluje i danas. Godine 1969. je utemeljio tada jedinu Službu za istraživanje u medijima Francuske Radiotelevizije kojom je upravljao do 1974. Osnivač je i nacionalnog audiovizualnog instituta, a bio je i izvanredni profesor na Pariškom konzervatoriju na kojem je utemeljio Klasu temeljne glazbe i primjene na audiovizualno područje.

    Taj glazbenik zvukova nekoliko je puta posjetio Zagreb u razdoblju od 1961. do 1970. O tome je na riječkom simpoziju govorila Seadeta Midžić. Schaeffer je tri puta bio sudionik Muzičkog bijenala Zagreb kao glazbenik i istraživač sa svojom Grupom, te održao predavanja u Galeriji suvremene umjetnosti, Filozofskom fakultetu i RTZ. Bilo je to vrijeme kada je Zagreb snagom želje i radne koncentracije, tražeći ultimativno i očajnički odgovor na umjetnički i društveni zahtjev za sveobuhvatnom inovacijom postao mjesto susreta, sraza i proboja.

    Pierre SchaefferO tome razdoblju svjedoči i Zagrebački dnevnik Pierra Schaeffera (Doctrine de Zagreb). Tek nedavno objavljen (Seadeta Midžić: Svečani zbornik za Evu Sedak, Zagreb 2009), on jasno svjedoči o činjenici da se i na MBZ-u ne radi samo o glazbi već i o poimanju i proživljavanju suvremenosti koju određuju i tvore interdisciplinarna razmišljanja i djela. "MBZ je snažni no ujedno tek djelomični izraz mobilizacije hrvatskih duhovnih i društvenih snaga koje se u to vrijeme kreativno manifestiraju i internacionalno doživljavaju kao primjerice Zagrebačka škola animiranog filma, Zagrebačka radio-drama, ali i Praxis koji pokreću zagrebački filozofi i svojevrsna su pozadinska i ponornička garancija duhovne obnove i društvene evolucije".

    Posebno je tada postalo aktualno shvaćanje prirode odnosa znanosti, tehnologije i umjetnosti. Pjesnik Jure Kaštelan, pisac teksta iz kataloga likovne izložbe priređene povodom MBZ-a 1961, koja je ujedno najava Novih tendencija između ostalog je napisao: "Između čovjeka i prirode izrasla je nova realnost- svijet stroja… Drevni mitovi kojima se hranilo čovječanstvo, kao Prometejev, Orfejev i Ikarov mit, postali su demitologizirana meta na stvarnost i naučna formula… Ostao je Labirint i Sfinga, simboli ljudskih traženja i pitanja…" – zaključuje Seadeta Midžić.

    Zbog toga je bilo važno prisjetiti se Pierra Schaeffera i čuti glazbu toga vremena. U Dvorani Gorgona u MSU na tamnoj sceni tek impresivni portret Pierra Schaeffera, (crno- bijela fotografija /šperploča, metal, autora Enesa Midžića iz 1971, u vlasništvu MSU Zagreb) i nekoliko zvučnika koji okružuju publiku sa svih strana. Uz glazbu Pierra Scheffera (Simfonija za samo jednog čovjeka, Etida sa željeznicom, Etida s objektima) reproducirana su i djela Christiana Zanésija, Daniela Taruggija, Michela Chiona, Bernarda Parmegianija, Francois Bayle, te hrvatskih autora Ive Maleca, Silvija Foretića i Frana Đurovića.

    Sve tri večeri završile su projekcijama uz uvodnu riječ Daniela Taruggija. Bili su to Svijet i valovi Pierra Schaeffera Lise Deramond i Gérarda Folina (1995), zatim predstavljanje odlomaka iz filmova Servisa za glazbena istraživanja što ga je utemeljio Schaeffer nastalih između 1965 i 1973, i napokon projekcija iz filma Lekcija iz glazbe Nata Lilensteina (1979).

    Program su osmislili i oblikovali gosti iz Pariza Daniel Teruggi, ravnatelj Groupe de Recherches Musicales / Institut National de l' Audiovisuel i Jocelyne Tournet-Lammer (filmovi) uz koordinaciju Seadete Midžić, Nikše Gliga i Dalibora Davidovića, uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Francuskog instituta u Zagrebu, Koncertne direkcije Zagreb, Institut national de l'audiovisuel / Groupe de Recherches Musicales iz Pariza i Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 30. listopada 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike