Dojmljiva ekspresivnost

Pijanistički recital Rite Kinke, Svečana dvorana Filozofskog fakulteta, Osijek, 28. rujna 2010.

  • Rita Kinka na koncertu u Osijeku
    U okviru koncertnog ciklusa grada Osijeka 28. rujna u Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta nastupila je Rita Kinka, pijanistica iz Novog Sada. Koncert pod pokroviteljstvom Grada Osijeka organizirao Kulturni centar.

    Rita Kinka je umjetnica čiji je životopis obilježen ranim uspjesima na koncertnim podijima, pobjedama na klavirskim natjecanjima, usavršavanjima kod poznatih klavirskih pedagoga i snimkama posebice djela romantičkih skladatelja. Uz intenzivne nastupe u inozemstvu, posvećuje se i pedagoškom radu sa studentima na umjetničkoj Akademiji u Novom Sadu. Solističku karijeru gradi izvodeći djela Franza Liszta, Frédérica Chopina i Roberta Schumanna, a s programom njihovih djela predstavila se i osječkoj publici. Ovim se koncertom i Osijek priključio gradovima koji obilježavaju dvjestote godišnjice rođenja Frédérica Chopina i Roberta Schumanna, ujedno najavljujući istu veliku obljetnicu Franza Liszta slijedeće godine.

    Osječani zadnjih nekoliko koncertnih sezona imaju prilike čuti svega dva do tri pijanistička recitala godišnje, pa stoga i ne čudi veliki interes publike za ovaj koncert. Ali puninu umjetničkog doživljaja zamutilo je loše stanje klavira koji se raštimavao kako je koncert odmicao. Radi se o zaista staračkom primjerku Steinway koncertnog klavira koji je u grad došao prije 36 godina i s obzirom da je ujedno i jedini koncertni klavir u Osijeku, zaista je odslužio svoje i zaslužio umirovljenje. Umjetnica se mjestimice vidno borila kako bi nadvladala pukotine u izvedbi nastale uslijed neugodnih akustičnih dodataka klavira, posebice u dubokom registru.

    Koncertnu večer Rita Kinka otvorila je Gondolierom iz drugog sveska Godina hodočašća Franza Liszta. Već od prvih taktova bilo je jasno da se radi o pijanistici iznimne energije koja veliku kasnoromantičku pijanističku frazu gradi na bogatom spektru dinamičkog nijansiranja. Posljedica je to minuciozno osmišljenog Lisztovog mikrooblika koji nije ostao nedorečen ili zatrpan ispod blještavila virtuoziteta. I u programu koji je slijedio mogla se doživjeti ta temeljna karakteristika pijanizma Rite Kinke: uporište na detalju, povijesno osvještenom i nenametljivom, a opet tako jasnom i interpretacijski snažnom. Čak je izvedba dvanaest skladbi iz toliko poznatih Chopinovih Preludija, op. 28 kao i Barcarole, op. 60 iznenadila ekspresivnošću.

    Izvedba Carnavala, op. 9 Roberta Schumanna u drugome dijelu predstavljala je vrhunac koncertne večeri. Poznati stavci autobiografskog ciklusa nizali su se slijedom priče koju je umjetnica osmišljavala uz povremena razbijanja izvedbenih shema vlastitim tumačenjem, poput nešto nervoznije Chiarine i završnog Plesa Davidovih saveznika. Naročito se izdvajaju mjesta piano dinamike, tehnički manje zahtjevna i stoga posebno interpretacijski izazovna i opasna zbog mogućnosti prerastanja u dosadu. Na njih je Rita Kinka odgovorila profinjenom paletom boja, slikama vlastite imaginacije koje je pretvarala u malu akcijsku priču, prožetu optimizmom i energijom koja je isijavala svakim novim odsviranim tonom kojega je mogla izvući iz staroga klavira.

    Nastup Rite Kinka pokazao je koliko su cjelovečernji klavirski koncerti omiljeni u Osijeku i da ih je zaista premalo da bi se njegovala i očuvala građanska tradicija i koncertna kultura po kojoj je grad bio poznat. Na koncertnom klaviru posljednjih se sezona svira svega nekoliko puta godišnje, ali i to je izgleda previše jer su umjetnica i publika strahovali od neočekivanih akustičkih začina. Naznake novoga instrumenta, kao i dvorane novoga Kulturnog centra postoje, ali realizacija je još uvijek neizvjesna. Osječka koncertna publika se toplo nada kako u međuvremenu grad neće početi zaobilaziti i pijanisti kao što ga zaobilaze novi klaviri i nove koncertne dvorane.

    © Sunčana Bašić, KULISA.eu, 29. rujna 2010.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike