U arboretumu

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Simply Brass kvintet, 10. lipnja 2010.

  • Simply Brass kvintet u Salonu Očić, foto: Marko Horvat, koprivnica.net

    Na kraju svake sezone Kućnih koncerata Iz salona Očić članovi Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan sa čežnjom priželjkuju lijepo vrijeme, kako bi se posljednji koncert mogao umjesto u Salonu održati u prekrasnom ambijentu raskošnog arboretuma obitelji Očić na Lašćinskoj cesti. To se nažalost rijetko događa, ali mirna i topla lipanjska večer ovaj je put srećom pridonijela željenom i sretnom završetku jubilarnog 15. godišta Kućnih koncerata Iz salona Očić.

    Nakon pet nesklonih ljeta, konačno je ponovno mogao biti upriličen pravi ljetni koncert na otvorenom, zajedno s ambijentalnim zvucima ptičjega cvrkuta, zvonjave crkvenih zvona i laveža pasa, ali i napastima u obliku dosadnih komaraca i nepažljivih susjeda. Ipak, ni to nije omelo odvijanje programa povjerenog Simply brass kvintetu u sastavu Tomica Rukljić i Rudolf Homen, trublje, Hrvoje Pintarić, rog, Alan Bošnjak, trombon i Jurica Rukljić, tuba. Idealan sastav za ovu prigodu pripremio je zajedno s Brankom Magdićem, urednikom i voditeljem izravnog prijenosa na 3. programu Hrvatskog radija, poseban program s nekoliko praizvedbi hrvatskih autora i setom skladbi ležernijeg i zabavnijeg karaktera s mirisom jazza.

    Ugledni hrvatski skladatelj – doajen Miljenko Prohaska, već je desetak skladbi napisao proteklih godina za Salon Očić. Još 2003. došao je na ideju napisati nešto i za koncert na otvorenom, i tako je nastala skladba U arboretumu. Sada je međutim bila prava prigoda da se to djelo prvi put izvede i u autentičnom ambijentu. Kraća skladba sa stavcima Preludij, Fanfare, Bluesy i Allegro arboretto na tragu je autorova prepoznatljivog stila skladnoga spoja ozbiljnog i ležernog izričaja, te je usrećila i izvođače i publiku.

    Praizvedene su i tri stilski različite kraće skladbe mladih hrvatskih autora: apstraktni i ozbiljni Simply quintet (Allegretto-Adagio-Allegro con fuoco) Dubrovčanina Frana Đurovića, zatim donekle folklorno obojene Dvije rijeke (Drava-Mura) Koprivničanina Dalibora Grubičevića, na tragu autorove preokupacije filmskom glazbom i Mjesečeva tuga Damira Butigana, rock-glazbenika ali i klasično odnjegovanog trubača i člana Simfonijskog orkestra iz Dubrovnika, kao pitka mješavina jazza, funka i modalnosti.

    Drugi dio koncerta Simply Brass Kvintet posvetio je zabavnim notama, setom jazz standarda i crnačkih duhovnih pjesama u odličnim aranžmanima. redom: Fats Waller (arr. L Norris): Ain´t misbehavin´, Cremer&Layton (arr. J. Gale): After you´ve gone Trad.(arr.E. Crespo): Tri crnačke duhovne (The Battle of Jericho, Nobody Knows-Swing Low, Sweet Chariot), Stevea Wondera (arr. J. Swan): Sir Duke i Enrice Crespo: Valse Peruano, a u dodatku Pink Panter Henryja Manzinija.

    Skladne, stilski primjerene i tehnički izbrušene, ponekad i virtuozne interpretacije svih članova Simply Brass Kvinteta pridonijele su uzajamnom raspoloženju glazbenika i publike te lijepe večeri u arboretumu.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 12. lipnja 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike