Ljepota različitih stilova

Opatijsko ljeto pod zvijezdama: Zagrebačka filharmonija, dorigent Pavle Dešpalj, solisti: Esperanza Fernández, alt, Lovro pogorelić, klavir, Ljetna pozornica, Opatija, 5. lipnja 2010.

  • Esperanza Fernández na koncertu 4. lipnja u Zagrebu, foto: Oleg Moskaljov, www.zgf.hrSjajnim koncertom Zagrebačke filharmonije, ostvarenim na poticaj International Society for the Performing Arts (Međunarodno društvo za reproduktivnu umjetnost), svečano je počela ljetna kulturno-glazbena manifestacija Opatijsko ljeto pod zvijezdama 2010. Nakon svečanih uvodnih događanja, primjerice sličicom stare Opatije – posebno odjevenih dama i gospode iz opatijskog austrougarskog doba, u promenadi prije samoga koncerta, postavljenog crvenog tepiha od glavnog ulaza do gledališta pozornice te pozdravnih riječi Elvisa Stanića, ravnatelja Festivala Opatija, koji je ujedno i organizator Ljeta pod zvijezdama, i opatijskog gradonačelnika Ive Dujmovića, otpočeo je vrlo lijepo koncipiran program večeri s naglašenim nacionalnim glazbenim programom dvaju autora 20. stoljeća i autora zrelog romantizma.

    Jedno od naših najpopularnijih orkestralnih djela nastalih sredinom prošloga stoljeća jest četverostavačna Istarska suita Natka Devčića (1914–1997), skladana u okviru nacionalnog smjera, 1948. godine. Djelo se odlikuje osebujnom melodikom i ritmikom istarskog glazbenog folklora te blještavilom orkestralnih boja koje su izvrsno isticali pojedini, napose drveni puhački instrumenti vrlo disciplinirane i zvukovno homogene Zagrebačke filharmonije pod izvanrednim vodstvom maestra Pavla Dešpalja. Četiri kontrastna stavka Suite Predigra, Poskočica, Uspavanka i Finale svirani su temperamentno i po potrebi suzdržano, stvarajući glazbenozavičajni ugođaj i impresiju univerzalnih vrijednosti.

    Na zalazu španjolske glazbene romantike djeluje snažna skladateljska osobnost Manuela de Falle (1876–1946) koji je sjajno stopio značajke glazbena folklora svoje zemlje sa suptilnošću impresionističke epohe. Između bogatog i raznolikog opusa napisao je vrlo uspjelu Suitu za glas i orkestar El amor brujo (Ljubav čarobnica). U trinaest, po tempu i sadržaju kraćih orkestralnih i vokalno-instrumentalnih stavaka Suite, nastupila je istaknuta španjolska flamenco pjevačica, altistica Esperanza Fernández. Ljepotom i intenzitetom sonorna glasa u čitavom velikom opsegu, te u recitativima i napjevima predstavila se kao vokalna umjetnica rijetke izražajne snage. Lakoćom u vladanju glasovnim mogućnostima, intonativnom sigurnošću, prirodnim dahom te stilskom uvjerljivošću i scenskom atraktivnošću oduševila je slušatelje, a posebno je impresionirala maestralno otpjevanim stavcima U ciganskoj spilji te Pjesmom plamtećih utvara.
    Lovro Pogorelić na koncertu 4. lipnja u Zagrebu, foto: Oleg Moskaljov, www.zgf.hr
    Unatoč reprezentativnim i snažnim koncertnim djelima glazbene literature koje smo čuli u prvom dijelu večeri, koncert je ipak bio u znaku velikog ruskog romantičara Petra Iljiča Čajkovskog (1840–1893) i njegova glasovita Prvog koncerta za klavir i orkestar u b-molu, op. 23, zacijelo najpopularnijeg klavirskog koncerta svih vremena, izvedenog u drugom dijelu programa. Solističku dionicu tumačio je naš ugledni pijanist Lovro Pogorelić, što je pobudilo veliko zanimanje. Već je omiljenom prvom svečanom temom sa zvonkošću punih akorda, te nadalje u lirskom ozračju odvijanja prvog stavka, Pogorelić iskazao odličnu tehniku, bogatstvo osjećaja za glazbeni stil i kulturu te veličine duha umjetnika. Drugi, izrazito lirski i lijepi stavak, sviran je osobitim šarmom, plemenitim i kristalno čistim klavirskim tonom i do kraja ispjevanim kantilenama, dok u završnom stavku građenom na izrazito folklornoj tematici, solist logično dovodi interpretaciju do finalne raspojasane kulminacije, što je publika umjela prepoznati i nagraditi snažnim pljeskom. Pogorelić je svirao na restauriranoj Yamahi, no na momente nedovoljne intonativne čistoće i zvukovne monumentalnosti, a pijanist velikog formata - da bi potpuno iskazao svoje interpretativno umijeće, treba muzicirati na vrhunskom instrumentu. Ipak, u ovom primjeru doživjeli smo uspješnu glazbenu interakciju solista i orkestra, što je za ovo djelo, u kojem premda presudnu ulogu ima solist, vrlo značajno, zahvaljujući ponajviše uglednom dirigentu Pavlu Dešpalju koji je majstorski i autoritativno vodio Zagrebačku filharmoniju. U prisnoj i pedantnoj suradnji sa solistom ostvario je živu i autentičnu interpretaciju ovog remek-djela ruske romantike.

    Kvalitetno ozvučenje velikih ansambala na otvorenom prostoru i postizanje zvukovne ravnoteže težak je i odgovoran posao, što je u Opatiji bilo više-manje korektno obavljeno. Zasmetalo je, primjerice, kada su u visokim tonovima naglašeno stršilli limeni puhači, kao što i ozvučenje na klaviru nije bilo najprikladnije zvukovno riješeno, s obzirom na neujednačenu tonsku izražajnost.

    Na kraju, naglasimo da je mnogobrojna publika na opatijskoj Ljetnoj pozornici, u iznenađujuće ugodnoj i toploj večeri pod zvijezdama, uživala u ljepoti različitih glazbenih stilova i reprodukcija, a mogla je, zasigurno, biti dodatno oplemenjena za glazbeni dodatak klavirista, da preuranjeni početak bogatog vatrometa nije prekinuo logičan zaključak ove iznimne glazbene večeri.

    © Ramiro Palmić, KULISA.eu, 7. lipnja 2010.

Piše:

Ramiro
Palmić

kritike

najavljujemo...