Srčani i poetski pristup majstoru klavira

Recital pijanictice Pavice Gvozdić, Muzej Mimara, Zagreb, 29. ožujka 2010.

  • Pavica Gvozdić
    Zagrebačko društvo Fryderyka Chopina doista ne posustaje u kontinuiranom obilježavanju dvjestote obljetnice njegova rođenja. Iako bi se moglo reći da posljednjih godina Chopin nije bio toliko u trendu novih globalnih pijanističkih snaga, obljetnica je na svoj način probudila interes za nezaobilaznog, ekskluzivnog klavirskog autora.

    I nakon 24 sata Chopina u Hrvatskom glazbenom zavodu o njegovu rođendanu – a on se potkraj veljače do početka ožujka obilježava dva puta po datumu u rodnom listu i onome na koji mu je rođendan čestitala majka – koncertne akcije se nastavljaju. Ponajprije u ciklusu u Muzeju Mimara. Cijeli dan Chopina okupio je i male pijaniste muzičkih škola s dohvatljivim mazurkama ili valcerima sve do većih s koncertima. No samostalna cijela večer Chopina ostaje za iskusne. Tako je svoj recital u Mimari priredila i Pavica Gvozdić, veteranka hrvatskog pijanizma koja se u svojoj neprekinutoj, dugoj karijeri osobito bavila majstorovim opusom.

    O tome postoje mnogi zabilježeni tragovi na dokumentarnim i trajnim snimkama. Vehementnom gestom i stanovitom introspekcijom, Pavica Gvozdić elementarno poetskim pristupom progovara i o odnosu prema jedinstvenom opusu. U njemu će se naći i veliki kontrasti dinamike i tempa i prirođen osnovni osjećaj za trenutak u kojemu oživljava skladbe, daleko od bilo kakve rutine. I po svemu se činilo da svježina i neiscrpna energija umjetnice nije sačuvana za pojedine zaustavljene trenutke Preludija op. 28 iz drugoga dijela večeri, nego pokazuje i potpuno drugo lice suverena interpreta staroga kova u plesnom prvom dijelu večeri.

    Među plesovima Chopinova golema opusa, Pavica Gvozdić tražila je razmeđe poljskih narodnih plesova minijatura Mazurki i Poloneza katkad i herojskog zamaha, i elegantnog svijeta Valcera. Redom je to bio srčano izveden Veliki briljantni valcer u Es-duru op. 18, potom dva manja, više salonska iz op. 69 i na kraju Veliki valcer op. 42. Poglavlje o valcerima prekinuto je s četiri suptilne Mazurke op. 17 da bi se tour de force prvoga dijela završio Polonezom fantazijom op. 16.

    S druge strane stanke našla se jedna od trajnih preokupacija pijanistice – Chopinovi Preludiji op. 28. Izazovni opus 24 skladbe govori sve o majstorovim usmjerenjima, poetičnom izrazu romantičarskog razdoblja, ali i odnosu prema polofoniji, ili prema sviračkom virtuozitetu koji nikad ukrasno ne postaje sam sebi gimnastičkom svrhom. Ponad svega govori i o odnosu prema uzoritim majstorima prošlosti, odnosno prema Johannu Sebastianu Bachu i njegovoj zbirci Dobro ugođena klavira. Premda je Pavica Gvozdić bezbroj puta prošla kroz Chopinove Preludije, uživo i snimivši ih, na djelu je ponovo bilo njezino živo preispitivanje tog oglednog opusa.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 5. travnja 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike