Boje i zvuci Orient Expresta

Koncert sastava Orient Expresto, Hrvatski glazbeni zavod, 20. ožujka 2010.

  • Orient Expresto, foto: arhivska fotografija s jednog od prijašnjih koncerata Orient Expresta u inozemstvu, www.facebook.com/OrientExpresto
    Sve šarenilo Orient Expresta u glazbenom, a ovaj put i svjetlosnom obliku stiglo je i u Zagreb, u Hrvatski glazbeni zavod. Sve se zbilo nakon gostovanja na Danima hrvatske glazbe u Beču, potom u Samoboru i u Tokiju. Autorski projekt Mateja Meštovića privukao je uglavnom mladu publiku, pa su se otvarala i vrata male dvorane Glazbenjaka. Bazu Orient Expresta čine pijanisti Matej Meštrović i Kristina Bjelopavlović te udaraljkaš Borna Šercar, u tiskanom programu predstavljen kao Boce Borna Šercar. Boce je vjerojatno stiglo od ugođenih flaša na kojima je Šercar jednako spretno muzicirao na ulici, u raznim prigodama, kao i na drugim udaraljkama.

    U samom imenu sastav Orient Expresto poigrava se i Istokom i omiljenom kavom i oznakom za brzinu. A brzine muzičkih reakcija je vješto i predano na koncertu bilo u izobilju. Ekipa okupljena oko Mateja Meštrovića priredila je pravi glazbeno-svjetlosni prasak u kojemu se miješaju strastveno sviranje i vizualni efekti Gordane i Zorislava Šojata. Prasak, koji očito može zavesti pažnju generacije odrasle na sve više efekata spojenih s neospornom vještinom izvođača. Isto je tako neka iskonska vještina arhetipskih ritmova izvirala i iz solističkog bubnjanja gosta Paola Cimmina na tamburinu.

    „Ova je kompozicija početak svega. Napravljena je namjenski za jedan natječaj. Odbijena je. I postala je kamen temeljac Orient Expresta.“ Zapisuje to Matej Meštrović za svoju skladbu Cobra Dance. Tu je boja tonaliteta in C, i u duru i u molu narančasto-žuta projicirana na zidove dvorane. U zaigranom glazbeno-likovnom svijetu As je crveno-ljubičasti, A crveni, F/f plavi, b crveno-narančasti, E/e zeleno-plavi i tako dalje sve do svjetlovira. Svjetlovir je sprava koja projiciranim bojama i motivima sa šezdesetak reflektora odgovara na pritisak i način sviranja na klavijaturi električnog glasovira (svjetlovira). O spoju glazbe i svjetlosti sanjali su još Leibnitz, Goethe, Skrjabin, a uz današnju tehnologiju osmislili su je Gordana i Zorislav Šojat. I upravo je završnu skladbu svoje autorske večeri u svjetlosnozvukovnom spoju Matej Meštrović nazvao Herzegovina –The Land of Light. U dodatku je slijedila i improvizacija na neodoljivu temu Pink Panthera.

    Kovanica svjetlovir bila je rijetka hrvatska riječ jer su nazivi Meštrovićevih maštovitih zapisanih improvizacija uglavnom na engleskom – da ih cijeli svijet razumije. One asocijativno upućuju na djetinje uspomene i pojmove iz takozvane opće naobrazbe – Impressions from Oz, The Walls of Jerichon, Dream, Yellow Leaves, East West... Koncert je bio pun glasne sviračke vještine i dobre volje u obojenom svjetlosnom ruhu i ta je energija dobre volje preplavila prepunu dvoranu Glazbenog zavoda.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 22. ožujka 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike