Živa i skladna suradnja

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Mirta Pleteršek-Blašković, violina, i Biserka Krčelić, harfa, 4. veljače 2010.

  • Mirta Pleteršek BlaškovićBiserka Krčelić
    Na 4. kućnom koncertu 15. godišta ciklusa Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan 4. veljače, uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija, nastupile su dvije zagrebačke glazbenice koje uspješno spajaju pedagoški rad na Muzičkoj školi Vatroslav Lisinski s koncertnim nastupima – violinistica Mirta Pleteršek-Blašković i harfistica Biserka Krčelić. Unatoč poteškoćama koje im stvaraju vlastiti menadžerski napori (jer prema riječima Mirte koja to uspješno radi kod nas nema dovoljno takvih službenih osoba ili institucija koje bi se time bavile), umjetnice imaju potrebu da nastavu dopunjuju koncertiranjem i time aktivno pridonose životu glazbe, održavajući sviračku kondiciju s pozitivnim utjecajem i na svoje đake.

    Obje umjetnice nastupaju i samostalno, ali već pet-šest godina priređuju i zajedničke koncerte kao netipičan, ali zanimljiv duo violine i harfe. U nedostatku izvorne duo- literature za ta dva instrumenta one samo prilagođuju postojeću glazbu svojim potrebama. Za prvi nastup u Salonu Očić Mirta Pleteršek-Blašković i Biserka Krčelić pripremile su program u dva dijela. U prvome su to bile ozbiljnije skladbe ranijih razdoblja od baroknog Larga iz Sonate u A-duru op. 2 br. 6 Francesca Marie Veracinija, preko klasične Sonate Gaetana Donizettija do opsežne i zahtjevne Fantazije op. 124 Camillea Saint-Saënsa.

    Drugi dio sadržavao je nešto ležernija i popularnija djela. Bile su to skladbe iz 19. i 20. stoljeća iz pera Julesa Masseneta (Meditacija iz opere Thais) i Enrica Tosellija (Serenada), dok je završna točka bila u znaku popularnog Astora Piazzolle i njegove Povijesti tanga (Bordel 1900, Café 1930. i Night-club 1960). Umjetnice su ne samo interpretacijom, nego i decentnom znakovitom koreografijom dočarale specifično ozračje Piazzoline glazbe koja je u inačici za violinu i harfu poprimila osebujni zvukovni okvir.

    U tom raznovrsnom kolopletu stilova i ugođaja umjetnice su pokazale dosta visoku izvođačku razinu uz muzikalni i temperamentni pristup interpretaciji. Doduše s nešto manje sigurnosti i uvjerljivosti kod Donizettijeve Fantazije, ali u ostalim točkama programa prevladavala je opuštenost i radost muziciranja u živoj, sabranoj i skladnoj međusobnoj suradnji. A tome je pridonijela i ugodna prijateljska i intimna atmosfera Salona Očić i kojem urednik Branko Magdić razgovara s umjetnicima te ih potiče i podržava zajedno s publikom. Tako je u očekivanom dodatku izvedena i Španjolska serenada Aleksandra Glazunova.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 7. veljače 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike