Koraci do glazbenog sna

Recital pijanista Silvija Vidovića, Hrvatski glazbeni zavod, 10. siječnja 2010.

  • Silvije Vidović, foto: www.silvijevidovic.com
    Zacijelo nije bilo najsretnije vrijeme, odnosno večer, za recital pijanista Silvija Vidovića priređen na izbornu nedjelju 10. siječnja u Hrvatskom glazbenom zavodu. Uzbuđenje i znatiželja oko izbora trećega hrvatskog predsjednika zahvatila je i muzičare i posjetitelje koncerata pa je posjet bio barem prepolovljen. Naime, u dvorani se našlo svega četrdesetak ljudi među kojima su bili prijatelji i bivši Vidovićevi pedagozi s Muzičke akademije u Zagrebu. Šteta u odnosu na ono što je pokazao. No izbor je bio, čini se, jedini mogući. Dan kada dvorana nije zauzeta, i jedini mogući termin prije Vidovićevog povratka u Sjedinjene Države gdje živi od 2003. Kao razlog preseljenja umjetnik je u radijskim emisijama naveo da ovdje zapravo nije vidio šansu za ostvarivanje svojih ambicija u poslijeratnom razdoblju.

    U činjenici da je netko odselio i nije na hrvatskoj glazbenoj sceni već nekoliko godina leži još jedan razlog malog posjeta, jer naša sredina brzo zaboravlja čak i u slučaju kada je netko tjelesno prisutan. Na domaćoj pijanističkoj sceni mlade i relativno mlađe generacije poprilična je gužva. Jedan, dva koncerta i – gotovo. Dok se ne odustane, ako ne postoji obiteljsko nasljeđe i mreža promotora koja ciklično izabire novu osobu za promociju. Pa trajala ona do preksutra. Onda će se već naći netko novi. Osobnim se zalaganjem nešto može i pomaknuti računajući na vječnost.

    Silvije Vidović, foto: www.silvijevidovic.comSilvije Vidović kao umjetnik novije generacije razumije zadani kontekst pa ima i svoju dobro opremljenu internetsku stranicu na dva jezika – hrvatskom i engleskom – ma koliko se tisuća istovrsnih stranica moglo naći. Povod njegovu recitalu, bila je promocija novog, upravo objavljenog, njegovog četvrtog CD-a u izdanju Croatia Recordsa s djelima Medtnera, Debussyja, Skrajbina, i Rahmanjinova. Izdavači i promotori se nisu pojavili vjerojatno zbog spomenutih razloga.

    Promocijski program solističkog nastupa nije doslovno slijedio izbor repertoara za kompaktnu ploču. Uokvirilie su ga i presijecale Lisztove Mađaske rapsodije – na početku Osma u fis-molu, na kraju zavodljivo virtuozna Šesta u Des-duru i u sredini Deseta u E-duru. Prije nje i Lisztova obrada Schubertove Ave Marie koja je se s lijepom ocjenom od četiri i pol zvijezdice može naći i na YouTubeu.

    Vidović nije tipični virtuozni tehničar i na početku s čujnom tremom Lizstovim Rapsodijama pristupa sa stanovitom napregnutom pažnjom. Bogato pedaliziranje odmah je nakon početka inteligentno smanjio u velikoj jeci dvorane Glazbenog zavoda kada je ona slabo popunjena.

    Izbor djela možda ukazuje na sklonost standardnom pijanističkom repertoaru staroga kova koju u današnje vrijeme još njeguju nedosanjani pijanistički atletičari i mladi natjecatelji u borbi za mjesto pod suncem. Izbor pokazuje i stanovitu sklonost romantičarskom izrazu čak i kad je riječ o Drugoj knjizi Debussyijevih Slika gdje je osobitu pozornost posvetio oblikovanju fino lebdećeg tona zadržavajući dovoljno jasnu strukturu djela. Svoju fascinaciju tonskim slikama Vidović je pokazao izborno sadržajno i primjereno spremno izvedenih osam Etida-slika Sergeja Rahmanjinova.

    Kuća Vidovićevih u neposrednoj blizini Karlovca je od Silvijevog djetinjstva odzvanjala glazbom jer su i sestra Ana (također godinama u Sjedinjenim Državama) i brat Viktor istaknuti gitaristi. O tome svjedoče i četiri iznimna dokumentarna filma Petra Krelje koja prate odrastanje iznimnog talenta Silvijeve sestre, gitaristice Ane Vidović. Silvije Vidović je studij klavira završio u Zagrebu u klasi Stjepana Radića i potom se usavršavao kod Harija Guseka, poslije na Floridi kod Kemala Gekića, potom u Bostonu gdje je radio i kao asistent. Američko je školovanje i iskustvo u velikoj sredini, napučenoj vrhunski školovanim glazbenicima, zacijelo imalo svoj utjecaj. Vidović je u tom razdoblju stekao značajne nagrade, a sada na Univerzitetu Sjevernog Teksasa priprema doktorski studij s ruskim pedagogom Vladimirom Viardom.

    Mali komadić svog recitala Silvije je prepustio i bratu Viktoru koji je klasični gitarski repertoar proširio i skladanjem te je izveo malu pokretljivu skladbu Klaun na vrtuljku, a možda navijestio i svoje ozbiljnije šansonjerske namjere pjevajući uz gitaru skladbu Koraci do sna.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 18. siječnja 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike