Otkrivanje neuobičajenih zvukovnih kombinacija

Ciklus koncerata Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici: Mihael Paar, klarinet, i Krešimir Bedek, gitara, Hrvatski glazbeni zavod, 9. prosinca 2009.

  • Krešimir Bedek, foto: Redd Philmen, www.pbase.comHrvatsko društvo glazbenih umjetnika u svojem vrijednom ciklusu Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici predstavilo je dvojicu vrsnih mladih glazbenika koji su odlučili svirati zajedno iako ne postoji izvorna literatura koja spaja ta dva instrumenta. Radi se o klarinetu i gitari, netipičnom spoju komornog muziciranja. Klarinetist Mihael Paar (1980) i gitarist Krešimir Bedek (1981), ostvarili su zapažene karijere svaki na svojem području. Obojica su se nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu usavršavali u inozemstvu, osvajali nagrade i priznanja, a uz koncertnu djelatnost bave se i pedagoškim radom. Paar u Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru, a Bedek na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

    Ljubav prema komornom muziciranju privukla ih je da zajedno otkrivaju neuobičajene zvukovne kombinacije, u netipičnom duu za koji nema dovoljno izvorne literature, pa zato sviraju obrade postojećih djela za flautu ili druge instrumente uz pratnju, a prilika je to i za nastanak novih djela upravo za njihove potrebe. Tako su na ovom koncertu, koji je njihov prvi veći zajednički nastup, odabrali Tri divertimenta op. 68 suvremenog katalonskog skladatelja Salvadora Brotonsa u izvorniku za flautu i gitaru, a u ovom slučaju za B-klarinet i gitaru. Za razliku od ove malo poznate skladbe naglašenih ritmičkih bravura u okvirnim stavcima, nastavak programa bio je u znaku dobro poznate literature, ali u novom zvukovnom ruhu.

    Mihael Paar, foto: www.mihaelpaar.comPopularna Sonata u a-molu Arpeggione D. 821 Franza Schuberta izvorno je napisana za stari instrument arpeggione, sličan gitari, koji se svira gudalom, a najčešće se izvodu u obradi za violončelo i glasovir. Ovaj put smo je čuli u zanimljivoj inačici za basetni klarnet i gitaru. Mihael Paar je inače prvi hrvatski klarinetist koji se posvećuje tumačenju autentične klasične literature za basetni klarinet, posebice iz Mozartove kajdanke. Slijedile su još dvije obrade popularnih djela koje je Mihael Paar uz gitaru Krešimira Bedeka izveo na B-klarinetu. U četiri stavka iz ciklusa Sedam španjolskih pučkih popijevaka Manuela de Falle (El Pano Moruno, Asturiana, Cancion i Polo) glazbenici su naglasili pjevnost melodija i temperament južne Andaluzije, a u dva stavka iz ciklusa Povijest tanga Astora Piazzole (Café 1930 i Nightclub 1960) efektnim su glisandom podcrtali i drugim karakteristikama jazza specifičan skladateljev stil argentinskog senzibiliteta.

    Vrhunac večeri bila je praizvedba odlične skladbe hrvatske skladateljice Ivane Kiš za basetni klarinet i gitaru Rosin put kući koju je autorica napisala upravo za ove svoje vršnjake. Priča je to o ženi koja se na putu kući gubi, te izbezumljeno, korak po korak, lutajući traži pravi put. Od početnih tonova koji predočuju preplašeno tapkanje, glazba asocira paniku i postupnoj gradaciji, a završava ritardandom i luđačkim ostinatom u krešendu. Ta kratka šestominutna skladba vrlo je efektna i bila je majstorski izvedena. Mihael Paar i Krešimir Bedek dosegli su visoku razinu komornog muziciranja te otkrili izvanredan sklad svojih instrumenata uz ljepotu tona tehničku perfekciju i virtuoznost. Zadovoljna publika ih je nagradila ovacijama, a oni su se zahvalili interpretacijom popularne Nane Manuela de Falle.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 13. prosinca 2009.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike