Duhovno djelo suzdržane ljepote

Riječki komorni orkestar, Koncert za Dušni dan, dirigent David Stefanutti, Crkva uznesenja Blažene Djevice Marije, Rijeka, 1. studenoga 2009.

  • Riječki komorni orkestar
    Kroz čitavo 18. stoljeće prisutna je stanovita odbojnost katoličke crkve prema određenoj vrsti instrumentalne glazbe u liturgiji. U to je doba zbog raznoraznih okolnosti, naredbom austrijske vlade čak bila ograničena uporaba instrumenata u liturgijskoj glazbi. Podsjetimo, međutim, da je u drugoj polovici 18. stoljeća kulminirala instrumentalna svjetovna glazba i razvio se orkestar. To je vrijeme tzv. Bečke klasike kada djeluju trojica velikana Joseph Haydn, Wolfgang Amadeus Mozart i kasnije Ludwig van Beethoven. U prilog gornjoj tvrdnji ide i činjenica da su dva najveća religiozna Mozatova djela, Misa u c-molu iz 1783. te Requiem (prerana smrt prekinula ga je u radu), ostala nedovršena. Takav stav katoličke crkve ima dublje korijene, jer je oduvijek smatrano da je vokalna glazba a capella prirodnija za izražavanje vjerskih vrednota.

    Prvi od spomenutog trolista klasike Joseph Haydn (1732–1809) svojim je djelovanjem kao dvorski glazbenik smjerno služio gospodare (trideset je godina bio u službi mađarske velikaške obitelji Esterhazy, živeći u njezinim ladanjskim dvorcima) te je posve razumljivo da je po narudžbi skladao instrumentalna djela za orkestre i još više za komorne sastave. Ciklično instrumentalno djelo Sedam posljednjih riječi Spasitelja našega na križu, HOB. III 50-56 (op. 51 br. 1-7) Haydn je napisao tijekom zime 1876. za simfonijski orkestar, a praizvedeno je s velikim uspjehom godinu dana kasnije u crkvi Santa Cueva (koja je djelo i naručila), u španjolskom gradu Cadizu te uvelike pridonijelo autorovu ugledu u Europi. Nažalost partitura za simfonijski orkestar je izgubljena, no ponukan uspjehom, Haydn je učinio obrade djela za razne manje sastave. Tako je nastalai varijanta za gudački kvartet, koja odlično zvuči i u izvedbi gudačkog orkestra, u što smo se mogli uvjeriti na riječkoj izvedbi tog djela koje sadrži niz od sedam polaganih stavaka, kako ih je Haydn nazvao sonatnim oblicima istoga tempa i trajanja, u kojima je skladatelj pokazao majstorstvo pristupa, skladateljske vještine i invencije. Ona se ogleda u odabiru glazbenih tema, raznolikosti tonalne i harmonijske građe, ritmičke izražajnosti i dramska intenziteta te stvara osebujno, zanimljivo i upečatljivo djelo specifična sadržaja.

    Maestro David Stefanutti stavljajući na repertoar to Haydnovo djelo, ponovo se potvrdio kao glazbenik iznimna senzibiliteta u odabiru i koncepciji koncertnih sadržaja, a taj izbor na najbolji način kao reproduktivni umjetnik i ostvaruje. Riječki komorni orkestar (koncert-majstor Svetlana Sušanj) pod superiornim vodstvom Stefanuttija koji posjeduje profinjeni osjećaj za karakter glazbe koju interpretira, muzicirao je zadivljujuće uigrano i čisto, ispjevanih fraza, impresivnih gradacija, akcentirajući sadržajne glazbene vrijednosti te duboko emotivno i proživljeno, s prekrasnim kadencama, čime je ostvarena vrlo slikovita glazbena meditacija nad mukom našega Spasitelja Isusa Krista. Solo violinske dionice, napose u četvrtom stavku, donesene su s dovoljno ljepote i intenzivna tona u odnosu na ostale članove orkestra koji su muzicirali potrebnim angažmanom i nabojem. Iznimnom ljepotom i snagom meditacije izdvajaju se peti stavak Adagio u a –molu, šesti Lento u g-molu divne širine i bogate polifonije te posljednji sedmi Largo u Es-duru, stavak najuzvišenije rezignacije nakon muke oslobođen gorčine.

    Prije svakog od sedam sonatnih stavaka evanđelist Hrvoje Buger čitao je dijelove Evanđelja po Ivanu, Luki i Mateju. Ciklusu od sedam polaganih stavaka Haydn je dodao i veličajni uvod Maestoso ed Adagio u d-molu, čime je podcrtan cjelokupan poglavito epski ugođaj djela, te na kraju Presto con tutta la forza u c-molu. Taj furiozan proročanski kratki završni stavak u 6/8 taktu žustroga tempa, koji se nadovezuje bez stanke uz ostalo nagovještava značajna glazbena događanja i previranja u epohi nadolazeće romantike, čime je na dostojan način zaokruženo to čuveno Haydnovo duhovno djelo. Nešto manje od sat vremena prekrasne glazbe ciklusa Sedam posljednjih riječi Spasitelja našega na križu u vrlo akustičnom prostoru Crkva uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci, proteklo je doista u trenu, i publika nije krila oduševljenje te izvođače ispratila dugim i srdačnim pljeskom. Koncert je održan u povodu dvjestote obljetnice smrti Josepha Haydna, a plemenita je gesta organizatora, Riječkog komornog orkestra, koji je koncert posvetio svim preminulim glazbenicima i umjetnicima zaslužnim za kulturni napredak grada Rijeke.

    © Ramiro Palmić, KULISA.eu, 5. studenoga 2009.

Piše:

Ramiro
Palmić

kritike